RAZLIKA IZMEĐU BOOTP I RARP U RAČUNALNIM MREŽAMA

Pozdrav svima. Danas smo ovdje kako bismo naučili o razlikama između BOOTP-a i RARP-a u računalnim mrežama. Prije nego što naučimo o razlikama, moramo ih znati. Dakle, sada naučimo o BOOTP (Bootstrap Protocol) i RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zasebno i također detaljno.

BOOTP (Bootstrap Protocol) i RARP (Reverse Address Resolution Protocol) su potrebni jer nam uglavnom pomažu u povezivanju s uređajima. Također nam pomažu u komunikaciji između dva ili više uređaja ili radnih stanica. Bez obzira na razlike u njihovom radu, razlog zašto koristimo mrežne protokole jest da nam pomažu u komunikaciji s ljudima koji se mogu nalaziti bilo gdje u svijetu. Stoga ovi protokoli igraju važnu ulogu u modernim digitalnim komunikacijama.

Važne kratice

RARP - - - - > Reverse Address Resolution Protocol
BOOTP - - - - > Bootstrap protokol
MAC - - - - > Kontrola pristupa mediju
IP - - - - > Internetski protokol
DHCP - - - - > Protokol dinamičke konfiguracije glavnog računala
NIC - - - - > Kartica mrežnog sučelja
UDP - - - - > Protokol korisničkog datagrama
LAN - - - - > Mreža velikog područja
TCP / IP - - - - > Transmission Control Protocol / Internet Protocol
IPv4 - - - - > Internet Protocol verzija 4
BIOS - - - - > Osnovni ulazno/izlazni sustav

Naučimo sada o RARP-u (protokol za razlučivanje obrnute adrese)

RARP (Reverse Address Resolution Protocol)

RARP je također poznat kao protokol za razlučivanje obrnute adrese. Ovaj se protokol koristi u računalnim mrežama. Ovo koristi zaposlenik koji koristi računalo u vlasništvu klijenta. Koriste ga, traže ili dobivaju adresu internetskog protokola (IP) iz predmemorije ili tabele protokola razlučivanja adresa poslužitelja pristupnika. RARP se koristi za pronalaženje logičke adrese stroja koji ima samo vlastitu fizičku adresu. Ova logička adresa razlikuje se od jednog stroja do drugog. Ove logičke adrese nikada nisu iste i nikada ne ovise o hardverskim dijelovima stroja. Adresa internetskog protokola (IP) poznata je iz konfiguracije datoteke prisutne na datoteci diska.

Ovaj se protokol koristi za prijenos podataka između dva poslužiteljska mjesta. Klijent ne mora nužno biti svjestan identiteta poslužitelja prije podnošenja zahtjeva. Administratori moraju konfigurirati svaki poslužitelj pojedinačno za Medium Access Control (MAC) adrese. RARP (Reverse Address Resolution Protocol) vrlo je koristan za pružanje IP adresa.

RARP klijentska aplikacija traži IP (Internet Protocol) adresu od RARP (Reverse Address Resolution Protocol) poslužitelja na usmjerivaču kada se postavi zamjenski stroj jer stroj može, ali ne mora imati pridruženi disk koji može trajno zadržati IP adresu. . U slučaju da je konfiguriran unos tablice usmjerivača, RARP (Reverse Address Resolution Protocol) poslužitelj će poslati IP adresu stroja.

podebljajte tekst u cssu

Uređaj može saznati svoju fizičku adresu, koja je specifična za područje (čitanjem njegove NIC (Network Interface Card, na primjer). Protokol RARP (Reverse Address Resolution Protocol) može se zatim koristiti za dobivanje logičke adrese pomoću fizičke adrese Na lokalnoj mreži se generira i emitira RARP zahtjev.

Dodatni uređaj na lokalnoj mreži koji je svjestan svake IP adrese odgovorit će odgovorom RARP (Reverse Address Resolution Protocol). RARP (Reverse Address Resolution Protocol) klijentski softver mora biti pokrenut na sustavu koji zahtijeva; softver RARP poslužitelja mora biti pokrenut na sustavu koji odgovara.

Emitiranje se događa na sloju podatkovne veze, što je ozbiljan nedostatak RARP-a. Fizičke adrese emitiranja ne prelaze mrežne granice, kao što je slučaj s Ethernetom.

Povijest RARP-a (Reverse Address Resolution Protocol)

Reverse Address Resolution Protocol pokrenut je 1984. godine. Ovaj Reverse Address Resolution Protocol je protokol koji se koristi za davanje adrese internetskog protokola (IP) poslužitelju ili stolnom računalu ili računalu itd. Ovi poslužitelji ili stolno računalo ili računalo itd. mogu sve jednostavno nazvati radnim stanicama.

Dakle, jednostavne radne stanice bez diska također su platforma za primarne radne stanice tvrtke Sun Microsystems.

Rad RARP-a (Reverse Address Resolution Protocol)

Reverse Address Resolution Protocol koristi se za prijenos podataka između dva izvora ili dva klijentska poslužitelja na sloju pristupa mreži. Izvori imaju dvije različite adrese. To su adresa internetskog protokola (IP) i adresa kontrole pristupa medijima (MAC).

MAC adresa je tada unaprijed programirana u hardver nakon što je IP adresa dodijeljena softverom.

RARP poslužitelj, koji odgovara na RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zahtjeve, može biti bilo koje standardno računalo koje je spojeno na mrežu. Međutim, mora zabilježiti sve MAC (Media Access Control) adrese i adrese internetskog protokola (IP) koje im odgovaraju. Mreža može odgovoriti samo na RARP (Reverse Address Resolution Protocol) upite s ovih RARP (Reverse Address Resolution Protocol) poslužitelja. Potrebno je poslati paket podataka kroz relativno jeftine mrežne razine. To znači da svaki sudionik dobiva paket u isto vrijeme.

Prednosti RARP-a (Reverse Address Resolution Protocol)

Prednosti su:

RARP (Reverse Address Resolution Protocol) služi za promjenu Ethernet adrese u jednostavnu adresu internetskog protokola (IP).
Koristan je za tehnologije izvedene iz mreža velikih područja (LAN).

Nedostaci RARP-a (Reverse Address Resolution Protocol)

Nedostaci su

RARP (Reverse Address Resolution Protocol) poslužitelj bi uvijek trebao biti smješten na istoj fizičkoj mreži
RARP (Reverse Address Resolution Protocol) ne može konfigurirati računalo vrlo moderne mreže.
Računalo koristi vrlo temeljni mrežni sloj za prijenos RARP-a (Reverse Address Resolution Protocol). Usmjerivač ne može prenijeti paket jer računalo šalje RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zahtjev na najosnovnijem sloju mreže.
RARP (Reverse Address Resolution Protocol) ne može kontrolirati proces podmrežavanja jer se ne prenose podmrežne maske. Ako mreža uključuje više od jedne podmreže, svaka podmreža mora imati pristup RARP poslužitelju
Ne iskorištava u potpunosti potencijal mreže u stilu Etherneta.

Ovo su razlozi zašto se RARP (Reverse Address Resolution Protocol) sada ne koristi široko. RARP (Reverse Address Resolution Protocol) je zamijenjen. Zamijenjen je Bootstrap Protocolom (BOOTP) i Dynamic Host Configuration Protocolom (DHCP).

Sada nam recite zašto je RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zastario

Zašto je RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zastario?

Ovdje zastarjelo znači da više nije korisno. Već znamo da je RARP (Reverse Address Resolution Protocol) zamijenjen. Zamijenili su ga Bootstrap Protocol (BOOTP) i Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP). Javite nam detaljno zašto je zamijenjen.

Zapravo se RARP (Reverse Address Resolution Protocol) široko koristi na Ethernet uslugama. Također su se intenzivno koristili u mrežama velikih područja Token Rings. RARP (Reverse Address Resolution Protocol) kreiran je za slanje ili pružanje Internet Protocol (IP) adrese za druge uređaje.

Budući da je RARP (Reverse Address Resolution Protocol) stvoren isključivo za isporuku informacija o adresi internetskog protokola (IP) uređajima kojima ili nije statički dodijeljena adresa internetskog protokola (IP) ili nemaju interni prostor za pohranu za lokalno čuvanje, pruža samo minimalna usluga. Sa stajališta pristupa mreži velikih područja (LAN), Bootstrap Protocol i Dynamic Host Configuration Protocol u biti su zamijenili RARP. Oba su protokola bogatija značajkama i dobro se skaliraju na suvremenim mrežama velikog područja (LAN) s nekoliko IP podmreža.

Ipak, RARP se vratio na radno mjesto zahvaljujući virtualizaciji poslužitelja i podatkovnog centra. Na primjer, ključna značajka koja se koristi za visoku dostupnost u virtualnom stroju je mogućnost trenutnog premještanja virtualnog poslužitelja s jednog fizičkog hosta na drugi, bilo unutar istog fizičkog podatkovnog centra ili u drugom podatkovnom centru (VM).

BOOTP (Bootstrap protokol)

BOOTP je također poznat kao Bootstrap protokol. Ovaj se protokol koristi u računalnim mrežama. Bootstrap Protocol (BOOTP) je protokol. Ovaj protokol radi na temelju interneta. Dakle, to je razlog zašto se zove internetski protokol (IP). Ovo se koristi za dopuštanje korisniku mreže primanja adrese internetskog protokola (IP). Korisnik mreže odmah konfigurira primljenu adresu internetskog protokola (IP). Ovo omogućuje pokretanje operativnog sustava bez vanjskog angažmana ili tajnog dogovora korisnika.

BOOTP (Bootstrap Protocol) zahtijeva da se izvrši poslužitelj. O ovom poslužitelju brinut će mrežni administrator. Ovaj poslužitelj se koristi za dopuštanje korisniku mreže primanja adrese internetskog protokola (IP). Korisnik mreže odmah konfigurira primljenu adresu internetskog protokola (IP). Ovo omogućuje pokretanje operativnog sustava bez vanjskog angažmana ili tajnog dogovora korisnika.

Povijest BOOTP-a (Bootstrap Protocol)

BOOTP (Bootstrap Protocol) zapravo je uveden 1985. godine zbog Zahtjeva za komentare 951 (također poznatog kao RFC 951) kako bi zamijenio Reverse Address Resolution Protocol (RARP). Ovaj protokol zahtijeva da poslužitelji budu prisutni na svakoj adresi internetskog protokola (IP) poslužitelja. Korištenjem BOOTP (Bootstrap Protocol) , središnji BOOTP (Bootstrap Protocol) poslužitelj može postojati za mnoge podmreže.

Danas se BOOTP (Bootstrap Protocol) provodi preko User Datagram Protocol-a (UDP), koji čini osnovu za Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP). Poslužitelji Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) obrađuju zahtjeve klijenata.

Značajke BOOTP-a (Bootstrap Protocol)

BOOTP (Bootstrap Protocol) je dinamički protokol.
BOOTP (Bootstrap Protocol) također je poznat kao osnovni protokol
BOOTP (Bootstrap Protocol) posao je stvoriti jedinstvenu adresu internetskog protokola (IP) za prepoznavanje i potvrđivanje čim se spoji na mrežu. BOOTP (Bootstrap Protocol) je od velike pomoći jer ubrzava prijenos podataka i zahtjeve za povezivanje.
BOOTP (Bootstrap Protocol) je jedinstveni algoritam internetskog protokola (IP). Ovaj algoritam pomaže u pružanju i stvaranju novih adresa internetskog protokola (IP) i one su potpuno različite i također nemaju poveznicu između prethodno kreiranih adresa internetskog protokola (IP). Adrese internetskog protokola (IP) kreiraju se vrlo brzo u djeliću sekunde.
Ovaj algoritam također pomaže smanjiti vrijeme potrebno za povezivanje izvornog poslužitelja i klijentskog poslužitelja.
Sada su glavni i važni procesi poput preuzimanja i mijenjanja već postojećih vrijednosti ili kodova gotovi. Čak se i mali procesi ažuriraju tako da nikada ne bi uzrokovali probleme u bliskoj budućnosti.
BOOTP (Bootstrap Protocol) veza zahtijeva Internet Protocol (IP) Adresa je potrebna za poslužitelj klijenta i izvorni poslužitelj i potrebna im je adresa pristupnika za uspostavljanje uspješne veze. U BOOTP (Bootstrap Protocol) mreži klijent i izvorni poslužitelj koriste istu Large Area Network (LAN), a usmjerivači moraju podržavati BOOTP (Bootstrap Protocol) Dakle, za to se usmjerivači uvijek drže pod istim mrežama
Sjajan primjer mreže temeljene na TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) je BOOTP (Bootstrap Protocol) mreža. Kako bi brzo odgovorio na svaki zahtjev koji računalo na mreži uputi poslužitelju, BOOTP (Bootstrap Protocol) koristi vlastitu IP adresu.

Rad BOOTP-a (Bootstrap Protocol)

BOOTP (Bootstrap Protocol) radi na sljedeći način:

Zapravo novi sudionik mreže neće imati adresu internetskog protokola (IP). Zatim mrežni administrator koji je administrator BOOTP-a (Bootstrap Protocol) novom mrežnom sudioniku daje pristup host poslužitelju. Sada novi sudionik mreže dobiva zasebnu ili idiosinkratičnu adresu internetskog protokola (IP) putem protokola IPv4 (internetski protokol verzija 4).
Klijent ili novi sudionik mreže instalira novi BOOTP (Bootstrap Protocol) koristeći TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) način rada. Ovaj način arbitraže na radnoj stanici korisnika kako bi se osigurala srodnost sa svim mrežnim protokolima kada je spojen na određenu mrežu.
Odgovarajuća jednosmjerna adresa tada je uključena u poruku koju šalje administrator BOOTP mreže. Glavni poslužitelj zatim prosljeđuje ovu jednosmjernu adresu BOOTP klijentu.

Upotreba BOOTP-a (Bootstrap Protocol)

Primjene su:

BOOTP (Bootstrap Protocol) je potreban za provjeru sustava. Sustav se provjerava za mrežu kada se računalo uključi
Matična ploča i upravljanje mrežom sposobni su učinkovito organizirati prijenos podataka na uređaju čim se upali budući da svako računalo na mreži prati svoj ciklus BIOS-a (Basic Input/Output System).
BOOTP (Bootstrap Protocol) često se koristi za podršku korištenja matičnih ploča i upravitelja koji rade na mreži. Dakle, zbog ovog protokola nije potrebno drugo sredstvo pohrane osim mreže u oblaku.
Kako bi slali i primali zahtjeve i odgovarajuće odgovore mrežnog poslužitelja, klijent i poslužitelj komuniciraju koristeći BOOTP (Bootstrap Protocol).
BOOTP se obično koristi u okruženju bez diska i ne zahtijeva medije jer se svi podaci čuvaju u mrežnom oblaku radi učinkovite upotrebe.

Nedostaci BOOTP-a (Bootstrap Protocol)